Runboard.com
You're welcome.

runboard.com       Sign up (learn about it) | Sign in (lost password?)


 
neva2 Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Registered user
Global user

Posts: 5
Karma: 0 (+0/-0)
PSIHOLOŠKO ISTRAŽIVANJE


U sklopu svog diplomskog rada, na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani, pomoću standardiziranih psiholoških instrumenata istražujem psihološke karakteristike i funkcioniranje osoba oboljelih (sa dijagnozom)od upalnih bolesti crijeva odn. Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa. S obzirom da se upalne bolesti crijeva uvrštavaju u tzv. psihosomatske bolesti odn. fizičke bolesti, za koje su brojna eksperimentalna i znanstvena istraživanja potvrdila značajnu ulogu psiholoških čimbenika u patogenezi/nastanku, je osnovni smisao i cilj ovog istraživanja rasvijetljavanje mogućih razvojnih psiholoških čimbenika koji potencialno sudjeluju i utječu na pojavu i aktivnost upalnih bolesti crijeva. Kako je riječ o relativno maloj kliničkoj populaciji oboljelih, molim sve zainteresirane i voljne sudjelovanja u ovom istraživanju neka mi se jave na moju e-mail adresu: [sign in to see URL]@[sign in to see URL].. sa slijedećim podacima: ime i prezime, adresa stanovanja i broj telefona. Zainteresiranima ću na adresu stanovanja poštom sa plaćenom povratnom poštarinom poslati upitnik sa uputama koji treba što iskrenije i u potpunosti riješiti te ga u priloženoj kuverti poslati nazad meni (ubaciti ga u najbliži poštanski sandučić).

Unaprijed vam zahvaljujem te se nadam što brojnijem odazivu.

Vaš doprinos bit će velik!!!!

           Neva Bizjak



8/27/2009, 8:24 pm Link to this post Send Email to neva2   Send PM to neva2
 
Sani Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Moderator
Global user

Posts: 601
Karma: 8 (+11/-3)
Re: PSIHOLOŠKO ISTRAŽIVANJE


Poštovanje,

Mislim da će najbolje mjesto za ovakav post biti ovdje među istraživanja, pa nema potrebe pisati na više mjesta na forumu i zbunjivati ljude gdje da odgovaraju.
Osobno me zanima zašto psiholozi i psihijatri uporno tvrde da su IBD tj. upalne bolesti crijeva PSIHOSOMATSKE bolesti, dok to gastroenterolozi NEGIRAJU?
Kako se neku bolest može smatrati psihosomatskom, kad joj je sam uzrok nastanka još uvijek NEPOZNAT?

Zahvaljujem na odgovoru i nadam se suradnji.
Pozdrav!

---
wc je najstrašnije mjesto na svijetu - tamo su se i najhrabriji usrali
8/27/2009, 8:34 pm Link to this post Send Email to Sani   Send PM to Sani
 
Sani Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Moderator
Global user

Posts: 601
Karma: 8 (+11/-3)
Re: PSIHOLOŠKO ISTRAŽIVANJE


Neva imate PM

---
wc je najstrašnije mjesto na svijetu - tamo su se i najhrabriji usrali
8/27/2009, 9:01 pm Link to this post Send Email to Sani   Send PM to Sani
 
Sharmantan Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Registered user
Global user

Posts: 182
Karma: 0 (+0/-0)
Re: PSIHOLOŠKO ISTRAŽIVANJE


autoimuna bolest... thats it
8/27/2009, 9:35 pm Link to this post Send Email to Sharmantan   Send PM to Sharmantan
 
Preferans Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Registered user
Global user

Posts: 27
Karma: 0 (+0/-0)
Re: PSIHOLOŠKO ISTRAŽIVANJE


Dobro... i sta ako se utvrdi da je psihosomatska? Da batalimo lekove? Cvrc!
8/29/2009, 10:14 pm Link to this post Send Email to Preferans   Send PM to Preferans
 
neva2 Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Registered user
Global user

Posts: 5
Karma: 0 (+0/-0)
Re: PSIHOLOŠKO ISTRAŽIVANJE


Pozdrav svima!

Ispričavam se ako sam napravila zbrku sa svojim postovima ovdje na forumu, nisam upućena u to koliko je koja rubrika posjećena pa sam postupila po principu „Više je bolje“, što iz perspektive istraživačkog rada zaista vrijedi.

Evo, pokušat ću na postavljena pitanja odgovoriti što stručnije, razumljivije i u mjeri u kojoj mi to moje dosadašnje obrazovanje, spoznaje i osobno iskustvo dozvoljavaju.

Začeci koncepta psihosomatike, kao nekakvog interdisciplinarnog područja koje, kako i sam pojam govori spaja i povezuje dvije znanosti, psihologiju i medicinu, sežu daleko u prošlost, još u antičko doba kada je najpoznatiji grčki liječnik Hipokrat (460 pr. Kr. - 380 pr. Kr.) povezao tadašnja znanja iz fiziologije, psihologije i anatomije u cjelosno tumačenje nastanka i tijeka bolesti koji nazivamo biopsihosocialni model bolesti. Taj model je multikauzalan, što znači da u procesu nastanka neke bolesti uvažava isprepletenost bioloških, genetskih, psihogenih (psiholoških) i socialnih čimbenika. Međutim, negdje sredinom 19. stoljeća, pod snažnim utjecajem Decartesove filozofije psihofizičkog dualizma je u medicinu prodro (nažalost još i danas prevladava) tzv. biomedicinski model bolesti koji za razliku od prijašnjeg, zdravlje tumači izričito kao odsutnost bolesti i usredotočuje se prije svega na fizičke procese, patologiju, fiziologiju i biokemiju te pri nastanku i tijeku najrazličitijih bolesti odlučno i svijesno zanemaruje sve psihološke i socijalne čimbenike. Kako današnja medicinska praksa (barem na ovim područjima i prema mojim saznanjima) nažalost još uvijek funkcionira u okvirima uskog biomedicinskog modela, mislim da nije iznenađujuća činjenica da liječnici općenito (svaka čast izuzecima), a među njima i gastroenterolozi negiraju odn. zanemaruju utjecaj i važnost psiholoških čimbenika (kao što su rani psihički i emocionalni razvoj, kvaliteta odnosa u primarnoj obitelji, rane emocionalne traume, zlostavljanje, zanemarivanje, kroničan stres, itd) pri nastanku i razvoju fizičkih oboljenja. Oni naime, za to nisu niti usposobljeni, niti educirani, jer na kraju krajeva, psihologija i emocije zaista ne spadaju u njihovu domenu; liječnici djeluju tamo gdje znaju, umiju i smiju, a to je isključivo na razini fizičkog tijela.
Međutim, sveopća evolucija teoretske i znanstvene svijesti o najrazličitijim sofisticiranim načinima na koje se tijelo i „duša“ povezuju (preko živčanog, neuroendokrinog i imunološkog sustava) s jedne strane, te dugogodišnjeg neuspjeha pri utvrđivanju uzroka odn. etiologije mnogih somatskih (fizičkih) bolesti s druge strane je sredinom prošlog stoljeća unutar različitih psihoanalitičkih škola dovela do razvoja „znanstvene psihosomatike“ koja počiva na biopsihosocialnom modelu zdravlja i [sign in to see URL] je zapravo način cjelovitog razumijevanja čovjeka i njegove bolesti. Psihosomatskim bolestima nazivamo specifične vrste bolesti, pri kojima psihološki čimbenici imaju manje ili više odlučujuću ulogu u nastanku i sa vremenom dovode do patoloških promjena na tjelesnim organima, najprije u obliku reverzibilnih, a zatim i ireverzibilnih oštećenja.

Svima nam je poznato da emocije tj. emocionalne reakcije imaju i svoju fizičku komponentu (sjetimo se samo kako neka intenzivna emocija kao što je npr. strah ili bijes u trenutku utječe na naše tijelo: ubrza nam se puls, disanje, zacrvenimo se, osjećamo mučninu, „knedlu u grlu“, znojimo se, drhtimo, gubimo apetit, itd…). Veza između nekog vanjskog događaja koji u nama izazove određenu emociju i događanja u našem tijelu ostvarena je posredovanjem tzv. autonomnog živčanog sustava, koji nije pod utjecajem naše volje. Tijekom procesa emocionalnog reagiranja senzorni podražaji na putu prema višim centrima u mozgu ( korteksu), po živčanim vlaknima dospiju najprije u niže moždane centre tj. limbički sistem, talamus i hipotalamus (sičušna moždana struktura koja nadzire gotovo sve životno važne funkcije, tjelesnu temperaturu, srčano bilo, krvni tlak, budnost, apetit, autonomni živčani sustav te posredno preko hipofize i endokrini i imunološki sustav). Dok informacija stigne do korteksa (dijela mozga odgovornog za subjektivnu interpretaciju događaja), nevroni talamično-hipotalamičnog kompleksa već su spremni za slanje podražaja prema dolje u skeletne mišiće te visceralne organe kao što su srce, pluća, probavni i urogenitalni sustav, pod koji naravno spadaju i crijeva. Kada se u korteksu podražaj ocijeni, dolazi do percepcije emocije. Ukoliko je percepcija događaja ugrožavajuća ili neprijatna, već pripremljeni neuroni preko autonomnih živčanih puteva šalju podražaje potrebne za aktivaciju i promjene u skeletnim mišićima i tjelesnim organima koji su pod utjecajem autonomnog živčanog sustava. Jedna od glavnih funkcija korteksa u čitavom tom procesu je izmedju ostalog i inhibicija (zaustavljanje) djelovanja talamično-hipotalamičnog sustava, ukoliko događaj ocijenimo kao bezopasan ili nebitan.

Poput govora, mišljenja i nekih drugih psihičkih funkcija i emocije imaju svoju razvojnu liniju koja započinje vrlo rano u djetinjstvu. Emocionalno doživljavanje i reagiranje kod čovjeka se razvija od stadija gdje se one doživljavaju prije svega kao tjelesne senzacije i usmjerenost ka akciji pa sve do kompleksnijih faza u kojima se usporedno sa razvojem primarnog odnosa sa majkom te simbolizacije i govora emocije počinju doživljavati i psihološki. U tom procesu pojedinac pridobije svijest o vlastitim emocijama tako što uči povezivati događaje u svojoj okolini sa subjektivnim fizičkim i psihološkim doživljavanjem.



Mnoga psihološka istraživanja su pokazala da kvaliteta odnosa izmedju majke (primarnog skrbnika) i djeteta, dijeljenje i zrcaljenje pozitivnih emocija u tom odnosu te iskustvo sigurnosti i zaštite u ranom obiteljskom okruženju snažno utječe na djetetov emocionalni razvoj. Psihoanalitičar Bion je posebno naglašavao funkciju vanjske regulacije djetetovih emocionalnih stanja, koju obično preuzme majka. Uloga roditelja također je vrlo bitna pri poučavanju djeteta različitim riječima i izrazima te značenju njegovih tjelesnih emocionalnih izraza i drugih tjelesnih iskustava.

Ukoliko iz mnoštva mogućih razloga i neuobičajenih zapleta tijekom djetinjstva emocionalni razvoj teče neadekvatno, djetetovo, a kasnije i emocionalno reagiranje odraslog čovjeka ostaje na tjelesnom nivou što sa vremenom dovodi do dugotrajne, prekomjerne aktivnosti i prenadraženosti autonomnog živčanog sustava te posljedično do oštećenja određenog tkiva ili organa te prvih simptoma bolesti. Uzrok prenadraženosti određenog dijela autonomnog živčanog sustava može biti posljedica i netom prodoživljenih davnih traumatičnih događaja tj. emocija, koje se mogu pobuditi bilo kada u životu, a posebice u nekoj snažno frustrirajućoj situaciji.

Ne razvija svaka osoba sa emocionalnim poteškoćama psihosomatsku bolest. To ovisi prije svega o kombinaciji bioloških, genetskih, razvojno-psiholoških te socio-kulturnih čimbenika. Međutim, svakako je poznato da dugotrajan stres ili intenzivna emocionalna trauma u kombinaciji sa biološko-genetskom predispozicijom djeluje kao svojevrstan okidač za pojavu ili ponovnu aktivaciju bolesti.

Što se tiče kroničnih upalnih bolesti crijeva, svi malo upućeniji znamo da je njihova etiologija zapravo nepoznata. Kod Crohnove bolesti znamo da otprilike oko 20 % oboljelih ima rođake, najčešće braću i sestre ili nerijetko roditelje, koji imaju neki od oblika upalnih bolesti crijeva. I iako taj postotak nikako nije zanemariv, što nam taj podatak govori o preostalih 80% oboljelih? Preostale predpostavke o uzrocima nastanka ove bolesti svode se na disfunkciju imuno sustava, infekcije i prehranu. S obzirom na svoje spoznaje i iskustva sa oboljelima, mislim da zadnju i predzadnju opciju možemo skoro pa sigurno odbaciti, a prva pretpostavka ima danas već mnogo znanstevnih dokaza i argumenata, a tiču se prije svega povezanosti emocionalnog procesiranja i doživljavanja sa posljedicama koje ono može imati na zdravo funkcioniranje našeg tijela, tjelesnih sustava i organa, koji su pod kontrolom autonomnog živčanog sustava.

Eto, nisam bila bas kratka ali nadam se da sam bar djelomično odgovorila na postavljena pitanja.


Sve zainteresirane za sudjelovanje u istraživanju ovim putem još jednom pozivam neka se, sa osnovnim podacima (ime i prezime, adresa stanovanja i broj telefona) jave na moju e-mail adresu: [sign in to see URL]@[sign in to see URL], te na taj način daju svoj doprinos u rasvijetljavanju potencialnih psiholoških čimbenika u nastanku i aktivnosti ovih bolesti.

Neva Bizjak
 


Last edited by neva2, 9/1/2009, 11:49 pm
9/1/2009, 10:39 pm Link to this post Send Email to neva2   Send PM to neva2
 
Preferans Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Registered user
Global user

Posts: 27
Karma: 0 (+0/-0)
Re: PSIHOLOŠKO ISTRAŽIVANJE


Cinjenica je da svako od nas, ili bar neki osecaju psiholoske promene od momenta spoznaje bolesti ili bar obracaju paznju na te cinioce. Kod mene su periodi relapsa povezani sa nerviranjem itd, ne zivim zivot kakav bih hteo i to je to, covek se zdere i guta a stomak iskazuje.

Ono sto mene zanima je:
Sta mislis da ces postici ovim istrazivanjem? Ok, dobices odgovore ali sta realno se moze postici?
Da li postoje druga istrazivanje na institutima na ovu temu?
Da li moze ovaj upitnik da se popuni u elektronskoj formi i salje putem mejla, lakse je?
Da li ce moci rezultati da se vide i, uz dozvolu, objave na sajtu kako bi se vise ljudi upoznalo sa tim?
9/4/2009, 10:59 pm Link to this post Send Email to Preferans   Send PM to Preferans
 
Bebuli Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Registered user
Global user

Posts: 87
Karma: 0 (+0/-0)
Re: PSIHOLOŠKO ISTRAŽIVANJE


Meni se uvijek aktivira Chron nakon ispitnih rokova,iako nemam nikakvog pritiska da li cu poloziti ili ne,to se jednostavno desava.

---
"Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe."
9/19/2009, 7:15 pm Link to this post Send Email to Bebuli   Send PM to Bebuli
 
Elica Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Registered user
Global user

Posts: 25
Karma: 0 (+0/-0)
Re: PSIHOLOŠKO ISTRAŽIVANJE


Meni je isto period ispita katastrofa!
I znam da je sve u glavi i pokusavam to nekako psihicki da pobijedim, svaki put kad krenem na ispit, ali mi jos ne uspijeva.

Moram reci da kad se opteretim s necim ili ako mi je neka situacija stresna ili ako mi nesto smeta a ja to precutim i drzim sebi da mi se odma stanje pogorsava, dok kad sam s deckom- ja za sebe mogu reci da sam najzdravija osoba na svijetu, pa cak i kad mi se stanje pogorsa i nista ne pomaze, kada je on tu ja sam puuuuno bolje.

ja mislim da nije samo hrana u pitanju, barem ne kod mene!
2/2/2010, 10:51 pm Link to this post Send Email to Elica   Send PM to Elica
 




You are not logged in (login)