Runboard.com
You're welcome.





runboard.com       Sign up (learn about it) | Sign in (lost password?)

 
Livija Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Administrator

Posts: 463
Karma: 0 (+3/-3)
priče


I ove priče su već viđene na hucukovom forumu, ali kao i svaki nepopravljivi optimist nadam se da će nam se pridružiti i pokoji član koji nije bio na hucukovom forumu, a koji nije ni član moje familje. Ne moram ni dodati da vas pozivam da napišete ili prepišete koju zanimljivu priču. Ovu priču ispod pročitala sam u nekom časopisu. Nije ispričana vjerno jer se sjećam samo okvira priče, a ostalo sam dodala sama nadajući se da joj nisam uništila duhovitost. Ostale dvije su u mojoj verziji vicevi pretvoreni u priče.




Tužna priča o Juri koji je volio fažol

Ovo je tužna priča o jednom našem Dalmatincu Juri koji je strašno volio fažol. I tako je ta ljubav trajala dok u Jurin život nije ušla žena. Ona i fažol nisu se nikako slagali zbog smrdljivih posljedica jedenja te namirnice pa je naš Jure dobio ultimatum ili ona ili fažol.Jure se odluči za ljubav prema ženi i oni proslave svoje vjenčanje. I život je tako tekao svojim tokom i rutinom sve dok se jednom našem Juri na povratku s posla nije pokvario auto i on odlučio da po lijepom danu do kuće prošetati.Ali prolazeći pored jednog restorana kroz vrata mu zamiriše što drugo do fažol.Svi koji ste ikad osjetili čežnju za nečim što vam je nemilosrdno bilo oduzeto morate shvatiti zašto je naš čovik popustio iškušenju i ušao u restoran na porciju fažola.Jednu? to mu je bio plan ali dugo potiskivana želja navela ga je da pojede tri pune porcije.U sebi je razmišljao:"Dug je put do kuće dok dođem već će izać sve što ima i ona neće ni znati što sam napravio!"Krene on tako kući i svako malo prc ovdje prc ondje ali onog pravog plotuna koji je obično pratio njegovo druženje s fažolom ni za lijek.I tako dođe on kući malo zabrinut time a žena ga veselo dočeka na vrata i čestita mu rođendan na koji je jadnik pritisnut brigama bio zaboravio. Ona ga zagrli s osmjehom i kaže:"Imam iznenađenje za tebe" ali moram ti vezati oči.Veže ona njemu oči i odvede ga u kuhinju i posjedne za stol. U tom trenu zazvoni telefon. Ona se pođe javiti ali mu zaprijeti da ne smije skidati povez dok se ona ne vrati. Nije ona nego otišla zakrulje našem Juri crijeva, probude se pritajene sile i krenu. Ako ste ikad gledali slike uragana dodajte im još snage i dobit ćete pravu sliku događaja iz kuhunje. Vjertovi su zvučno puhali a plinovi su se nezadrživo širili svuda uokolo. Bili su to najžešći guzni rafali koje je Jure ikad ispustio. Bio je jako zahvalan onome tko je zvao na telefon i tako spriječio da mu žena ovo vidi, čuje, namiriše. Zadovoljan time ustane onako slijep ispod poveza i počne pipati po stolu za kakvom krpom ili salvetom kraj svog tanjura. Pronađe je pa počne mahati s njom da se smrad raziđe a onda s velikim osmjehom što se za dlaku izvukao pričeka ženu koju je čuo da se vraća.Ona mu konačno dozvoli da skine povez i on to učini. Za stolom su zabezeknuto sjedile njzine prijateljice koje je pozvala na njegovu zabavu iznenađenja.I tako smo došli do kraja.Spustit ćemo zastor samilosti nad daljnjim događanjima.


Last edited by Livija, 11/30/2004, 12:25 am
11/20/2004, 11:23 pm Link to this post Send Email to Livija   Send PM to Livija
 
Livija Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Administrator

Posts: 463
Karma: 0 (+3/-3)
Re: priče



Odluči se plavuša na samoubojstvo skokom s paškog mosta.Dosadilo joj da svi u njoj vide samo lijepo lice i tjelo i ništa više.Taman kad je jadna i tužna odlučila skočiti netko je nježno prihvati za ramena. Pokazalo se da je to kršni, plečati mornar s istetoviranim sidrom na mišici, koji ju je tako milo gledao da se plavuši nešto otopi oko srca i ona ga odluči saslušati. A on joj ovako zborio: «Slušaj mala, moj brod sad putuje u Ameriku. Tamo ti je svaka druga ženska plava mogla bi se tamo super uklopiti. Valja probati ubiti se uvjek stigneš».Plavuša obriše suzice i stidljivo dade pristanak.»Ipak»,upozori je momak,«ima jedna kvaka».»To nije putnički brod i morat ću te ubaciti kao slijepog putnika, moj te kapetan nipošto ne smije vidjeti. Živjeti ćeš u mojoj kabini i ja ću ti donositi sve što ti bude trebalo ali pripremi se jer je put dug najmanje 3 mjeseca i to ako nas posluži vrijeme». I tako bude.Što se događa s mladim zgodnim ljudima kad se silom prilika nađu duže vrijeme u intimnoj situaciji svi znamo. Ni naši protagonisti nisu bili izuzetak. Nije prošlo dugo, a između dvoje mladih dogodila se nježna ali i vrlo strastvena, često konzumirana ljubav. Radili su to često i revno u svim pozama i mjestima(kako su izveli ono na plafonu nemojte me pitati),puna dva mjeseca. Sve do jednog dana. A taj se dan mornar odlučio zadržati sa svojim kolegama i kapetan ga dođe potražiti u kabini. Otvori čovjek vrata i ostane paf. Na neudobnom uskom krevetu brodske kabine ležala je omotana šugamanom raspletene kose prekrasna plavuša koja ispusti tihi uplašeni krik kad ga ugleda.(Kapetanu bi bilo draže da je ispustila šugaman ali ne može čovjek imati sve u životu). Nakon prvotnog iznenađenja i brojanja do 10 da mu se spusti miško, prisili se da je strogo upita što ona tu radi. Naša mu plavuša kroz jecaje ispriča sve kako je bilo, a i pustila je šugaman da malo spadne ne bi li pogled na njenu nježnu put umanjila kaznu za nju i njenog dragana. Kapetan šeretski zavrne brk i na plavušino čuđenje kaže:»Slušaj ti mene curo sve je to lijepo ali taj te momak uopće ne voli, on od tebe želi smo sex».»Nije istina», skoči ona u obranu svog mornara,»što vi znate o pravoj ljubavi».»O ljubavi istina neznam ništa», kapetan će,»ali znam da je ovo ruta Prizma-Žigljen».


Last edited by Livija, 11/20/2004, 11:46 pm
11/20/2004, 11:24 pm Link to this post Send Email to Livija   Send PM to Livija
 
Livija Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Administrator

Posts: 463
Karma: 0 (+3/-3)
Re: priče


Bio jednom jedan grbavac. Živio u nekom gradu na nekoj adresi (podatke skrivam zbog zaštite nedužnih protagonista od paparazza koji bi uvjek gladni senzacije sigurno navalili kao gladni vuci), ali bitno je da je svake noći u kasno doba prolazio preko groblja vraćajući se iz lokalne birtije gdje je njegovo društvo uvijek proslavljalo uz rakijice i ostali alkohol razne važne događaje i obljetnice. Baš taj dan hrčak Matine kćerkice dobio je potomstvo pa su se spremali da do ranih jutarnjih sati zdušno nižu zdravice za sreću, zdravlje i dug život mlade obitelji. Ipak grbavac je te večeri zbog nekog posla već u ponoć otišao kući. Prolazeći preko groblja učini mu se da ga netko prati pa on počne pjevati da otjera strah a možda i svog pratioca jer pjesma mu nije bila najbolji način izražavanja.Ali avaj umjesto da ode njegov pratioc skoči pred njega , a grbavac s užasom shvati da je to vrag glavom.Razgovor je tekao slijedećim tokom: Vrag:»tko si ti»? Grbavac: (donosim samo onomatopeju jer je siroti čovjek od straha zaboravio govoriti)»ghrmbh» Vrag:»daj mi to na leđima» i jednim pokretom odnese grbavcu grbu i nestane. Sad već bivši grbavac malo se pribere, nakon dugo vremena opet ispravi leđa i sav sretan ,zaboravivši sve ostalo, otrči nazad svojim pajdašima da im javi veselu vijest. Oni se obraduju i kako su sada imali dva razloga za slavlje odluče samo produžiti slavlje na drugi dan da ne gube vrijeme. A među njima bio i ćelavi Pero kojem je ovo produženo slavlje posebno odgovaralo jer je u glavi stvarao smjeli plan. Nadao se da bi vrag i njemu mogao pomoći i dati mu kosu. I tako se Pero iduće noći u ponoć sagne ispod stola da pozdravi prijatelje i ode šetati po groblju. I zaista u neki čas i pred njega skoči vrag:»tko si ti?»,upita strašnim glasom. No Pero pripremljen na ovaj susret pronađe riječi i hrabro progovori:» Ja sam ćelavi Pero.» Vrag:»i što hoćeš od mene ćelavi Pero?» Pero:»htio bi da mi daš kosu.» Vrag:» e pa kosu ti nemam ali imam jednu grbu od jučer, evo ti grba!»i nasadi mu grbu.


Last edited by Livija, 11/20/2004, 11:50 pm
11/20/2004, 11:26 pm Link to this post Send Email to Livija   Send PM to Livija
 
Livija Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Administrator

Posts: 463
Karma: 0 (+3/-3)
Re: priče


U nedostatku vlastite inspiracije (i talenta), a u želji da vam ponudim nešto zanimljivo posegnula sam za provjerenim majstorom.

OTIMAČI MJESTA

Kakvo god mišljenje o meni ljudi imali, što se tiče mog odnosa prema sportu, svi su jednodušni u mišljenju: frajer je načisto lud. Zaista jesam, i još se dičim s time. Tjednima prije početka neke važne nogometne utakmice, tražim na blagajni svojim najmuževnijim basom:
-Slušajte, čovječe, dajte mi najbolje mjesto na stadionu, pa šta košta da košta!
Međutim, prije utakmice naše reprezentacije s Brazilom, htio sam ići na sigurno. Stoga sam već nekoliko mjeseci prije tekme kupio kartu za tribine za smiješnu svotu od 7000 šekela. Pitao sam čovjeka da li ima možda još koju skuplju ulaznicu, ali on je samo sa žaljenjem zavrtio glavom. Za svaki slučaj platio sam mu još tisuću šekela više.
Zato možete misliti kako sam se snebio kad sam se na taj veliki dan probio kroz ulaz broj 4, odjurio do bloka broj 20 i u 8. redu prikočio pred sjedalom broj 35-na mom mjestu za koje sam platio 8000 šekela sjedio je neki siledžija modrog nosa poput patlidžana.
- Gospodine - reknem mu – ovo je moje mjesto.
- Pa što onda – odbrusi mi siledžija – i na mom mjestu sjedi već neki drugi.
- E pa, onda ga lijepo otjerajte sa svog mjesta.
- Na šta vam ja ličim?
- Sjedaj! – prolomi se urlik 80 000 nogometnih navijača. – Sjedaj!
Osvrnem se oko sebe. Na ogradi koja je dijelila posjednike ulaznica od proletera visile su mlade atlete kao grozdovi. Potražio sam pogledom redara, ali su se redari okupili na igralištu oko brazilskog vođe navale. Nije mi dakle preostalo ništa drugo nego da uzmem zakon u svoje ruke. Odmjerio sam siledžiju pogledom. Nije bio visok ali je imao promjer od najmanje metar i pol. Osim toga imao je, kako rekoh, modar nos.
- Izvolite – reče mi on samilosno – evo vam moja karta pa otjerajte onog nitkova što sjedi na mom mjestu!
Smjesta sam otišao do 9. bloka, 21. reda i mjesta broj 2, gdje sam se suočio sa stamenim mesarom. Turio sam mu siledžijinu kartu pod nos i upozorio ga da sjedi na mom mjestu.
- Je li? – reče mesar. – A šta mislite što je s mojim mjestom?
- Sjedaj! – zaurla rulja. – Sjedaj!
Na ogradi je bivalo sve više mlađarije. Daleko na obzorju, koji je upravo cjelivalo sunce na zalasku, vodio je osamljeni redar bezizglednu bitku s rojevima otimača mjesta. Ponovo sam se okrenuo mesaru, ali se on nije bio ni pomaknuo. Pristojno sam ga zamolio da mi dade svoju kartu, a onda sam startao u trci sa zaprekama preko nebrojenih ispruženih nogu prema 13. bloku. Dotle je četa policajaca navalila na stadion i rastjerala redare koji su im smetali da gledaju utakmicu. U 13. bloku, na mesararovu mjestu, sjedio je neki boksač srednje kategorije. Taj je imao kartu za mjesto u 1. bloku, u 89. redu. Oteturao sam na tu stranu. Pobunjena masa okomila se na mene: - Sjedaj tamo! – ali sam se ja borio kao lav za svoje mjesto na suncu. Dotle su dolje policajci na konjima galopirali oko igrališta. Bilo je utješno što je barem na terenu očuvan red. Putem do 1. bloka pao mi je pogled na neobično slabunjava gledaoca. To mi je dalo ideju. Zgrabio sam slabotinju za kragnu i otjerao ga slobodnim udarcem s mjesta. Zatim sam zahvalno zauzeo njegovo mjesto. Velikodušno sam mu poklonio boksačevu ulaznicu kako bih i njemu pružio šansu. Susjedi su zaurlali na slabotinju da sjedne. Inače, rezultat je bio već 3:1 za Brazil. Preostale dvije minute do kraja utakmice bijahu nezaboravan doživljaj.
          
           EPHRAIM KISHON – Ništa tu Abraham ne može






11/26/2004, 7:22 pm Link to this post Send Email to Livija   Send PM to Livija
 




You are not logged in (login)