Runboard.com
You're welcome.

runboard.com       Sign up (learn about it) | Sign in (lost password?)

Page:  1  2 

 
Livija Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Administrator
Global user

Posts: 463
Karma: 0 (+3/-3)
anegdote


Ove sam svoje anegdote prenjela s Hucukovog foruma pa su ih mnogi već čitali. Ja sam ispričala svoja dva najneugodnija događaja, a pozivam i vas da nastavite mojim putem. Smijeh nam je svima potreban pa nek od te neugode makar bude neka korist. (ne moraju biti vezane za uc i c samo neka su smiješne)


 

Jedan od problema u bolnicama je po meni potpuni nedostatak pažnje prema pacjentovom dostojanstvu što sam ja osjetila na svojoj koži jedne strašne noći na hitnoj pomoći. Kao što znate jedna od popratnih smetnji uc i c je i sklonost prema kamencima u bubrezima. E te noći probudili su me jaki bolovi. Kako sam znala od čega su nisam se uplašila ali sam odlučila otići na hitnu da me spase bolova. Kad sam poslje dužeg čekanja ušla u ordinaciju, objasnila što je na stvari, liječnica se složila da su najbolje riješenje dvije u guzu, voltaren i još nešto. Sestra me uputila da lijepo skinem gače i nagnem se preko stola, a ona je sa strane pripremala injekciju. I dok sam ja tako bila gologuza nagnuta na stol, ušla je po neke papire druga sestra i za sobom ostavila širom otvorena vrata. Stol se nalazio točno nasuprot vrata i to je svekolikom pučanstvu u čekaonici dalo priliku za odličan pogled(ukoliko se nečija stražnjca može smatrati prihvatljivim pejzažom). U čekaonici je bilo sigurno 10-tak ljudi što pacjenata što rodbine i prijatelja u pratnji. Dotična je sestra uzela što je imala i zatvorila za sobom vrata, a ja sam primila što sam imala. Svo vrijeme mislila sam samo na jedno: kako ću izaći pred sve te ljude koji su mi vidili i drugo lice. Razmišljala sam o izlasku kroz prozor ali bilo bi malo glupo. Ipak, ni prenoćiti u ordinaciji nisam mogla. Neznam kako je u drugim krajevima lijepe naše ali mi u Splitu kad ti netko vidi gaćice ili guzu kažemo da si ga «slikao». Zato sam ja podigla glavu, omotala se s onoliko dostojanstva koliko sam uspjela prikupiti, hrabro stupila u hodnik i progovorila: « Grupna fotografija je gotova u petak, može u boji ili crno-bijelo.». Smijali su se i oni koje je bolilo. Kažu da je smijeh lijek, pa ako nitko baš nije na licu mjesta umro od smijeha možda je moja gola guza kome i pomogla.



 emoticon

Last edited by Livija, 11/23/2004, 12:05 pm
11/20/2004, 11:09 pm Link to this post Send Email to Livija   Send PM to Livija
 
Livija Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Administrator
Global user

Posts: 463
Karma: 0 (+3/-3)
Re: anegdote


Ironija je što je do te noći na hitnoj doveo još jedan moj osramot koji se dogodio samo par dana ranije, kad sam bila glavna zabava pučanstva na splitskom Voćnom trgu u subotu u vrijeme najveće gužve. Moj bubrežni kamenčić bio je miran duže vrijeme i da nije bilo ovog događaja vjerojatno bi bio i dalje. A dan je tako lijepo počeo. Bilo mi je nakon dugo vremena ok. Sunce kao da je sjalo samo za mene. Skockala sam se i s momkom uputila u kupovinu i šetnju po gradu. A onda se dogodio sudbonosni susret s jednim crnim labradorom kojeg je njegov adolescentni gazda na rolama izveo u šetnju, a onda mu pobjegao. Jadna životinja se uznemirila kad je vidila da mu je gazda nestao i počeo je uznevjereno trčati po trgu kroz gužvu ljudi. U jednom naletu naletio je i na mene i bokom me svom snagom udario u stražnju stranu koljena. To je pas od 50 kg. i ja sam samo poletila sa sve četri u zraku i tresnila, a gdje drugdje, na pod. Ja se ne bojim pasa, a već duže vrijeme ni moj momak, ali on ipak nema toliko povjerenja u te životinje kao ja. Kad je pas vidio da me bacio dobrodušno me došao polizati od brade do čela, a ja ga onako u šoku nisam uspjela zaustaviti. Moj momak, također u šoku mislio je da me napada pa je krenuo prema njemu, što je preplašilo psa, koji se počeo odmicati i uz put pokupio moju japanku koja mi je ispala s noge(valjda za suvenir i trajnu uspomenu). Na svu sreću nakon par metara je ispustio jer je ugledao svog gazdu koji se u međuvremenu vratio i skrivao iza ugla što mu je bilo pametno jer je moj momak prosto žudio da s njim razmjeni par prijateljskih riječi, i da mu koristeći šaku kao medij objasni neke životne istine. Za pohvalu svojim sugrađanima moram kazati da je bilo relativno malo smijeha s obzirom na situaciju. To se možda može objasniti i riječima mog momka:»nikad nisam mogao zamisliti da pad nekoga od 45kg može izazvati toliki tresak». Kako sam se od pada protresla pokrenio mi se kamenac, a imala sam i dojmljivu modricu na bedru.


E pa ljudi evo vam izazova. Probajte nadmašiti ovakva dva događaja u razmaku od par dana i zaslužili ste medalju.
11/20/2004, 11:10 pm Link to this post Send Email to Livija   Send PM to Livija
 
Livija Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Administrator
Global user

Posts: 463
Karma: 0 (+3/-3)
Re: anegdote


Ja ću još koji put napisati neku svoju anegdotu pa makar bila jedini idiot koji svoje neugodnosti širi javno. Nasmijati vas moj je životni cilj.
11/20/2004, 11:14 pm Link to this post Send Email to Livija   Send PM to Livija
 
Livija Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Administrator
Global user

Posts: 463
Karma: 0 (+3/-3)
Re: anegdote


Obećala sam vam nastavak svojih avantura, ali kako se čak ni ovakvima kao što sam ja ne događaju prečesto strahote poput gore opisanih morati ćete se zadovoljiti nekim manje golišavim i za moje kosti manje opasnim anegdotama.



U trećem mjesecu ove godine skidala sam pseudopolip. Mada sam u bolnici bila samo tri dana ćim sam došla prikopčalo me na infuziju. Mrzim infuziju!!!(a tko je voli?). Ja često trčim u wc pa moram trčati s bočicom. Zbog toga me oneraspoložilo kad je navečer (kad sam već «odradila» sve svoje infuzije) došla sestra s još jednom doduše malom bočicom. Objasnila mi je da su to kortikosteroidi u infuziji kao priprema za sutrašnju operaciju. Ja sam je tužno upitala:»Moram li baš?», a ona je rekla: «Pa možeš to i popiti.» Naravno ona se zezala, ali ja sam je u svom očajanju razumjela onako kako mi je odgovaralo i mislila sam da će mi donjeti tablete pa sam naivno upitala:» Stvarno mogu popiti?» Tek kad me žena čudno pogledala shvatila sam da ona misli da ja namjeravam otvoriti bocu infuzije i potegnuti iz nje. Pokušala sam joj objasniti na što sam mislila ali nisam sigurna dali mi je povjerovala.


Last edited by Livija, 11/24/2004, 8:34 pm
11/23/2004, 11:57 am Link to this post Send Email to Livija   Send PM to Livija
 
Livija Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Administrator
Global user

Posts: 463
Karma: 0 (+3/-3)
Re: anegdote


A onda je došao dan skidanja polipa. Bila sam četvrta na redu pa se čekanje odužilo. Većina vas je (pogotovo oni s Crohnom) imala i teže operacije od običnog skidanja polipa pa znaju da ti se minuta čini kao sat, a nemir stalno raste. Kad su me konačno pozvali dali su mi da popijem pola neke plave tabletice na suho, smjestili me da legnem na kolica kraj prozora u hodniku i ostavili da čekam...Čekala sam 15-tak min. Ali meni se činilo duže, pogotovo što sam se osjećala pomalo blesavo dok sam ležala onako na hodniku, a ljudi prolaze i gledaju. Već sam vam pričala da sam niska i da izgledam mlađe nego jesam. Nisam sigurna dali je to ili nešto drugo nagnalo jednog od kirurga (ne moga) da mi se obrati:»A zašto ti tu ležiš?» Možda zato što mi se obratio glasom kojem bi se ja obratila djetetu (ili idiotu), možda jer sam bila nervozna zbog čekanja ja sam mu odbrusila svojim najsarkastičnijim tonom: «Ma doktore evo vidila sam da ovdje ima sunca pa ležim da uhvatim malo boje.» Vjerujte mi da mu se isplatilo vidjeti facu. Samo je nešto zagunđao i nestao. Kad su me konačno odvezli na operaciju nije me napustio sarkazam. Neću vam u detlje pričati razgovor s mojim kirurgom jer bi se svelo na on rekao, ja rekla samo ću vam reći da je zaključak bio da se moramo opet naći na istom mjestu samo ovaj put ja njega [sign in to see URL] ne morate mi reći da nije pametno zajebavati kirurga koji te se upravo sprema operirati, ali s obzirom da sam još s vama (kome drago, kome nije) valjda mi nije zamjerio.

  emoticon emoticon

Last edited by Livija, 11/23/2004, 12:07 pm
11/23/2004, 11:59 am Link to this post Send Email to Livija   Send PM to Livija
 
Livija Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Administrator
Global user

Posts: 463
Karma: 0 (+3/-3)
Re: anegdote


Ipak moj kirurg ima više smisla za šalu od svoga gunđavog kolege i vratio mi je istom mjerom odmah sutra poslije operacije. Prije odlaska u bolnicu slućajno sam čula njegov razgovor s mojom gastrićkom o tome da me namjerava operirati nekom kiruškom metodom, što sam ja odmah povezala s rezanjem i puntima, a ne kako sam ja čula da se to radi. Na prvoj viziti uhvatila sam ga i rekla da meni ne pada na pamet da me kidaju kad postoji bolja metoda. On je rekao ok. Dan poslije operacije došao je u vizitu ,pitao kako sam i čas prije nego što je brzinski izašao iz sobe dobacio mi je:» Možeš kući ali vidimo se za tri dana da ti skinemo punte.» Ostala sam šokirana!!!
Kakve punte? Rekli smo da neće biti Punata? Poletila sam prema vratima ali on je već nestao. Što da vam kažem u wc-u sam po guzi tražila nepostojeće punte. Za mjesec dana na kontroli zajedno smo se smijali tome, a ja sam mu na poklon donila rolu konca da mu nadoknadim materijal. emoticon

Last edited by Livija, 11/23/2004, 12:12 pm
11/23/2004, 12:02 pm Link to this post Send Email to Livija   Send PM to Livija
 
Sani Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Moderator
Global user

Posts: 601
Karma: 8 (+11/-3)
Re: anegdote


Da mi je znati koji mu je to gunđavi kolega, pošto poznam cijelu "ekipu" s kirurgije (nažalost) emoticon no reći ćeš mi u 4 oka.
Mislim ipak da ti je u onoj infuziji u maloj bočici bio antibiotik, a ne kortikosteroidi. Oni se ne daju pred operaciju, jedino ako si na njima već duže a moraš na hitni zahvat pa te nemaju vremena skidati s njih. Ali u tom slučaju dobiješ injekciju a ne infuziju , barem koliko ja znam iz mog iskustva. To nije ni bitno za anegdotu, no samo pojašnjavam da nekog ne zbunimo. emoticon

---
wc je najstrašnije mjesto na svijetu - tamo su se i najhrabriji usrali
11/23/2004, 8:07 pm Link to this post Send Email to Sani   Send PM to Sani
 
Livija Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Administrator
Global user

Posts: 463
Karma: 0 (+3/-3)
Re: anegdote


Bili su kortikosteroidi. Bila sam na njima već duže vrijeme. Dali su mi sve skupa 40 mg. Tu infizijicu uvečer i ujutro jednu. Sestra mi je tako rekla. A na žalost ne mogu ti reći kako se dr. zvao jer mu neznam ime. Znam da je dolazio u [sign in to see URL] ti reći samo one dr. koje znam pa da znaš da nije nitko od njih.
11/23/2004, 9:11 pm Link to this post Send Email to Livija   Send PM to Livija
 
Sani Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Moderator
Global user

Posts: 601
Karma: 8 (+11/-3)
Re: anegdote


Jedna mala anegdota s moje strane:
Vraćam se neki dan busom iz Mostara tj. u zadnji čas (po običaju) upadam u bus s rukama punih vrećica i uvalim se na sjedište. Taman se raskomotila kad stiže kondukter. Pita dokle ću. Ja mu kažem odredište i nastavim se namještati. A on pita: Jel' običnu ili studentsku? Ja ono, k'o iz topa: Studentsku! emoticon
A mislim u sebi: gdje si ti vidio studenta, ali bolje se voziti upola cijene, hehe. emoticon

---
wc je najstrašnije mjesto na svijetu - tamo su se i najhrabriji usrali
11/29/2004, 12:40 am Link to this post Send Email to Sani   Send PM to Sani
 
Sani Profile
Live feed
Blog
Friends
Miscellaneous info

Moderator
Global user

Posts: 601
Karma: 8 (+11/-3)
Re: anegdote


Opet mi kompjuter šalje duplikate! emoticon emoticon

Last edited by Sani, 11/29/2004, 12:44 am


---
wc je najstrašnije mjesto na svijetu - tamo su se i najhrabriji usrali
11/29/2004, 12:40 am Link to this post Send Email to Sani   Send PM to Sani
 
Page:  1  2 





You are not logged in (login)